Dobija se od različitog drvenastog voća koje cveta u proleće. Dominiraju obično jabuke, trešnje, a može biti i nektara dženerike, šljive, kao i maslačka, koji cveta kada i voćke. Boje je obično tamnožute. Prijatnog je mirisa i ukusa, a ako preovladava koštičavo voće, miris može biti na voćne koštice, a ukus malo nagorak. Bogat je polenom i odličan za žvakanje saća sa medom, lečenje prehlada.

Verovatno ne postoji slučajno izreka „slatko kao med“, i sa tom konstatacijom se slaže velika većina ljudi. Zapravo, med možemo da okarakterišemo kao najsavršeniji proizvod iz prirode, a u našem tekstu saznaćete razne korisne i zanimljive informacije, koje vrste postoje, a poseban akcenat stavićemo na voćni med.
Pa, da krenemo.
Zbog čega bismo med okarakterisali kao savršeni proizvod – zbog toga što se u njemu nalaze skoro svi sastojci koji izgrađuju organizam čoveka. Dobijanje meda se odvija tako što vredne pčele sakupljaju nektar, a to je sok koji se nalazi u svakoj biljci; upravo zbog tog nektara, med je tako lekovit i hranljiv. Koja god vrsta meda da je u pitanju, med je zdrav a za koji ćete se odlučiti – zavisi samo od vaših afiniteta i ukusa.
Zamislite samo koliko je kvalitetan, ukusan i zdrav med koji se dobija od nektara voćki koje su tek procvale – to je taj voćni med! Voćke koje su pčelama zanimljive su najčešće jabuke, breskve, kajsije, šljive, kruške, trešnje, dženerike… Možemo slobodno kazati da su pčelice uzele ono najvrednije i najslađe iz njih i servirale nama na sto, u obliku jedne ukusne tegle pune slatkog voćnog meda!
Miris koji ima voćni med zavisi od koje vrste voćke potiče, a osobina mu je da se brzo kristališe. Međutim, voćni med ćete nešto ređe pronaći u prodaji iz razloga što se ostavlja pčelama za prolećni razvoj.
Dakle, ova vrsta meda se dobija od raznog drvenastog voća koje cveta u proleće, ali je poznat i med od maslačka, jer on cveta u isto vreme kada i voćke.
Boja mu je obično tamno žuta, dok su ukus i miris veoma prijatni. Međutim, ukus može da bude malčice nagorak, iz razloga što preovladava koštičavo voće, tako da i miris podseća na voćne koštice.
Ostale dobre osobine voćnog meda su da je bogat polenom, i sjajan je za žvakanje saća sa medom, kao i za ublažavanje i lečenje prehlada kod čoveka.
Sada ćemo se malo pozabaviti i drugim vrstama meda, koje bi neizostavno, trebalo da probate.
Šumski med se dobija od medne rose koju skupljaju pčele. Izuzetne je jačine mirisa, kristališe se retko i u dugom periodu je u tečnom stanju. Ukus mu je veoma poseban, pa savetujemo da probate i sami se uverite.
Ako volite miris lipe u proleće, onda je prava stvar za vas lipov med. Boje je crvenkaste, žuto-crvene ili žute, a najbolja svojstva su da deluje antivirusno i antibakterijski.
Često ćete čuti mišljenja da je livadski med najbolji i najzdraviji, iz razloga što na livadi ima najrazličitijih vrsta trava, tako da vredne pčelice imaju svu slobodu da sleću sa cveta na cvet, uzimajući od svakoga ono najbolje, najslađi nektar. To poljsko i livadsko cveće su majčina dušica, ljubičica, crni slez, zdravac, detelina, beo bosiljak, noćurak…
Livadski med je najčešće prodavani med na tržištu, a osnovne osobine su da se brzo kristališe, ali ujednačeno i zrnasto; pored toga, karakteriše ga prilično jak miris, koji je veoma prijatan, kao i veoma lep ukus.
Neko će reći da ukusniji med od bagrema nije probao, a pored toga, pohvaliće ovu vrstu da deluje dobro protiv nesanice i za umirenje, a preporučuje se upotreba sa lekovitim čajevima koji služe u te svrhe. Kada je bagremov med čist, on je belozelenkaste boje i veoma finog ukusa. Kristalizacija je spora, pa nakon toga med postaje mlečno bele boje.
Ukoliko želite da okusite kako izgleda nektar žbunova i cvetajućih trava, a to su divlje maline, šumske jagode, glog, kupine… – ne morate da zamišljate, već kupite teglu planinskog meda koga su pčele pripremile za vaša nepca i puno uživanje u ukusu. Planinski med sačinjavaju i sve ostale biljke koje rastu na velkim visinama; tamnog je izgleda, prijatnog je i pomalo gorkog ukusa, kao i naročitog mirisa.
Da li ste probali kestenov med? Tamno žute je boje, gorkog ukusa a slabog mirisa, i dobija se od pitomog, tj. jestivog kestena. Interesantno je da je danas on jedan od najtraženijih vrsta meda, dok je nekada smatran kao trećerazredna vrsta. Izuzetno je cenjen zbog bogatstva u polenu, i raznih lekovitih svojstava.
Ukoliko vašem organizmu nedostaje gvožđe, tada je korisno da konzumirate heljdin med. Bogat je raznim mineralnim materijama, i posebno je dobar ako patite od hipo i avitaminoze, anemije, bolesti krvnih sudova, povišenog krvnog pritiska, raznih krvarenja…
U veoma tražene vrste meda spada i med od lavande. Preporučuje se ako čovek ima probleme sa jetrom, a podstiče i pojačano lučenje žuči. Boje je svetložute, a ukus i miris su mu intenzivni.
I za kraj reći ćemo, da koju god vrstu meda izaberete, sasvim sigurno nećete pogrešiti, jer je to nektar za koji se može reći da potiče iz rajske bašte – ostaje vam samo da uživate u čarima neodoljivog, punog, slatkog ukusa!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.